By
in
Dobrodošli!
Ovo je prvi članak u mini-serijalu od tri članka na temu bola u leđima.
Želimo da naglasimo da ovo neće biti standardni članci o bolu u leđima, nećete dobiti magično rješenje i pokušaćemo na što jednostavniji način objasniti šta je bol, kako nastaje bol u leđima, uzrok bola, šta je nocebo efekat, kako riječi uzrokuju bol, šta je biopsihosocijalni model itd.
Zato, udobno se smjestite, pa da počnemo!
Bol u leđima
Kako statistika pokazuje, 90% ljudi doživi bol u leđima tokom života, što je stavlja na prvo mjesto od svih bolova i to je najčešći razlog zašto se ljudi javljaju doktoru, a i najveći razlog izostanaka sa posla. Ko se susreo sa bolom u leđima zna da je to jako neprijatno i vrlo često nam onemogućava kretanje i obavljanje određenih aktivnosti. Zbog ovakvog stanja često ne možemo spavati, obavljati svoje poslove, postajemo mrzovoljni, tužni itd.
Obično kada se nešto ovako desi prepustimo se ležanju, odmaranju, tabletama protiv bolova, raznim gelovima, u težim slučajevima završimo na injekcijama. Često ovi postupci dovedu do olakšanja i nakon par dana se vraćamo svojim aktivnostima. Nažalost, to je samo privremeno olakšanje i ne rješavaju uzrok bola.
Kada se bolovi vrate ili pojačaju, onda se javljamo doktoru za pomoć. Tu je onda klasična procedura, rendgen/magnet, odmaranje, ne dizati ništa teško, fizikalne terapije, injekcije, gelovi, tablete protiv bolova, topli oblozi itd. Kada dobijemo rezultate snimka, često dobijemo i dijagnozu.
Šta je ustvari bol?
Svi smo u jednom trenutku života osjetili bol, bila ona fizičke ili psihičke prirode. Bol nije ni najmanje prijatna, pogotovo kada nam ne dozvoljava normalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Može biti akutna i hronična, odnosno kratkoročna i dugoročna.
Definicija glasi ovako: bol je subjektivno, neprijatno opažanje i osjećaj, koji se može javiti usljed oštećenja tkiva, njegovog predstojećeg oštećenja ili usljed psiholoških uzroka. Iako ovo nije 100% tačna definicija, ona je i dalje zvanična.
Obično na bol gledamo kao na nešto negativno, jer nam prouzrokuje neugodnost i smanjenje funkcije. Ali ona to nije, ona je naš najveći saveznik. Bol nam služi kao alarm koji nas opominje da se nešto dešava u organizmu ili percipira opasnost za naše tijelo. Problem je što bol nije tačan indikator, odnosno ne govori nam gdje je tačno oštećenje, već samo da postoji i da trebamo nešto poduzeti po tom pitanju. Nekada će mozak procijeniti situaciju jako opasnom i pojačaće nam bol, iako opasnost nije toliko alarmantna. I tek kada mozak to shvati, bol će se smanjiti.
Bol se može takođe pojačati ili smanjiti u sličnim situacijama na osnovu prijašnjeg iskustva. Ako ste se nekada kao dijete uboli na ekser ili nešto slično, tada ste osjećali jaku bol, jer dijete doživljava sve preuveličano i ako vam se u odrasloj dobi desi slična situacija, bez obzira što vi više nemate strah od toga i znate da to nije toliko opasno za vas, mozak će to procijeniti kao jako opasno i bol će biti pojačana.
Kao što vidimo, bol u stvari dolazi iz mozga, ne sa mjesta oštećenja. Zbog toga će se nekad bol pojaviti iako se nismo povrijedili i nismo se našli u opasnoj situaciji. Ali to ne znači da bol treba zanemariti ili gledati kao da mozak umišlja bol.
Nocebo efekat
Ono što je zanimljivo, jeste da se bol može pojačati ili potrajati duže ako imamo negativna očekivanja ili čujemo lošu vijest, odnosno naše misli i tuđe riječi i postupci nam mogu pojačati i produbiti bol. To se inače zove nocebo efekat.
Nocebo efekat je sve suprotno od placeba. Svi smo čuli za placebo efekat i njegova blagotvorna dejstva, ali rijetko ko je čuo za nocebo i njegova negativna dejstva. Nocebo je u suštini negativno predviđanje neke situacije. Ako nas zabole leđa i ne možemo se kretati određeni vremenski period, naša očekivanja će često biti nešto negativno, poput: “vjerovatno je neko oštećenje”, “možda ću morati na operaciju”, “moraću na injekcije” itd. Takva očekivanja imaju negativan efekat na naše stanje i usporavaju ili onemogućavaju naš oporavak.
Kada su vršena istraživanja kakvu ulogu u stvaranju bola imaju riječi, došlo se do nevjerovatnog zaključka. Riječi su mogle da proizvedu bol jačine kao direktna bolna stimulacija. Na jednom eksperimentu su ljudima priključili elektrode, govorli su im da u kojem trenutku će uključiti aparat, kada bi trebali da osjetite prolazak struje kroz tijelo i koje jačine. Ljudi su prijavili bolne stimulacije, čak i neizdržive. Na kraju eksperimenta su im pokazali aparat koji su koristili i on je cijelo vrijeme bio isključen.
Negativne informacije i nagovještaj šta se može desiti u nama može proizvesti bol ili olakšanje. Zato je bitno o čemu razmišljamo, s kim se družimo, kako nam se obraćaju doktori, šta nam govore itd.
Tablete protiv bolova i mehanizam nastanka bola
Tablete protiv bolova djeluju tako što blokiraju (inhibiraju) efekat hemikalija (enzima) zvanih enzimi ciklooksigeneze (COX). COX enzimi pomažu u stvaranju drugih hemikalija koje se nazivaju prostaglandini. Neki prostaglandini su uključeni u stvaranje bola i upale na mjestima povrede ili oštećenja. Smanjenjem proizvodnje prostaglandina smanjuje se bol i upala.
S obzirom da je bol samo senzacija u mozgu, bol ne nestaje na mjestu oštećenja ili upalnog procesa, već samo dobija signal da se tu nešto dešava. Kako bol nikada nije tačna što se tiče lokalizacije, tako ni tablete ne mogu djelovati lokalno, pa se veza ubija sa svim dijelovima tijela. Problem kod uzimanja ovih tableta je u tome što nam daju lažan osjećaj poboljšanja, te dalje nastavljamo da radimo šta smo radili, dakle, ne bavimo se uzrokom i onda vremenom napravimo sebi još veći problem.
Tijelo vremenom postaje rezistentno na tablete, te su nam vremenom potrebne sve veće doze, zatim i te doze povećane doze postaju male, da bi na kraju postali potpuno rezistentni, a stanje zbog kojeg smo pili te tablete postaje sve gore. Zato ih treba piti samo u nužnim situacijama i ne zanemarivati uzrok tog bola. A pored toga, ove tablete imaju brojne neželjene efekte za naš organizam, tako da ih svakako treba ograničiti.
O autoru
