By
in
Nedavno sam primila poruku jedne djevojke koja prati moj rad već neko izvjesno vrijeme i koja je svjedočila mojim životnim promjenama putem metoda koje sam dijelila na svojim kanalima. Djevojka se suočila sa izvjesnim zdravstvenim problemima, koje je pokušavala liječiti konvencionlnim putem, no bez većih rezultata. Zatražila je pomoć psihoterapeuta (jer i ona i ja smo mišljenja da je većina naših zdravstvenih problema uzrokovana našim emocionalnim teretom koji godinama nosimo sa sobom i koji nas sputava u realizaciji našeg punog potencijala) – no psihoterapeut ju je odbio, kazavši joj da ne može raditi s njom jer se ne slaže s mišljenjem da mi imamo moć samoiscjeljenja u sebi.
Ako moć nije u nama, gdje je onda? I tko je točno zaslužan za ono šta nam se dešava? Zar je stvarno sve prepušteno sudbini i “sreći”?
Medicinu smatram velikim blagoslovom i smatram nas sretnicima koji živimo u doba kada je toliko napredovala, ali… Vjerujem da u nekim pogledima, medicina ima poprilično ograničeno gledanje na čovjeka i na ljudski život. Bavi se uglavnom posljedicama, a zapostavljava često uzroke. Ni u kojem slučaju ne bih je isključila iz našeg procesa iscjeljivanja, niti bih negirala njezinu moć i djelovanje, no, ako i kad mogu, rado dajem priliku prirodi – pa makar i samo kao komplementarni način iscjeljivanja, da potpomogne konvencionalnom liječenju svim mogućim alternativnim sredstvima i alatima koji nam se nude, poput čarobnog djelovanja hrane, energetskih tehnika te promjene načina života.
Čovjek je kompleksno biće. Čovjek nikako nije samo tijelo. Čovjek je skrojen od duše, uma i tijela, te kada nastane “bolest” koju ja volim nazivati “trenutnim privremenim stanjem”, to znači da je naš cijeli sustav “um-duh-tijelo” izvan balansa i nije usklađen sa samim sobom. Kada nam se dogodi “bolest”, to nije ništa drugo nego znak da nismo u skladu, da trebamo stati i promisliti o svom životu, o tome šta radimo, kako se hranimo, kako živimo život. Kada bismo na bolest gledali na taj način, onda bismo bolest dočekivali kao blagoslov koji nam je došao na vrijeme da promislimo kakav život živimo i kakav život bismo voljeli živjeti. To je poanta bolesti! Nikakva kazna, već opomena, upozorenje. Tada bi bilo najbolje zastati i upitati se: “Jesam li doista sretan sa svojim životom?” Upravo tu leži odgovor na vaše pitanje – “Otkud sad bolest?” ili “Zašto baš ja?”
Kad nismo sretni, kad nema veselja, radosti, strasti, entuzijazma, iskrica koje nas pokreću, uživanja u onom šta radimo, kada samo “preživljavamo”, kada samo “odrađujemo”, kada nam život postane ravna crta, kada smo se pomirili s činjenicom da veselje i radost nisu više dio našeg života, jer “tako je to u životu”, ili “budimo realni, tko je još veseo i radostan”, ili “to se dešava drugima, a ne meni”, itd, onda naša duša pati. Jer, mi nismo došli na ovaj svijet da preživljavamo, niti da nam život bude ravna crta, niti da nam duša pati. Naše izvorno stanje, naše pravo stanje je sreća, radost, ljubav i došli smo na ovaj svijet da živimo svoj puni potencijal, sretni, radosni, veseli, svaki dan, svaki tren – a kada to nismo, naša duša pati. Kada duša predugo pati, počne se “buniti” na razne načine, signalizirati, ne bi li je poslušali, a kada se oglušimo na sve njezine “male” znakove, servira nam nešto dovoljno “veliko” na što se ne možemo oglušiti, a to je često zdravstveni problem. Tek kada nam je zdravlje ugroženo, počnemo razmišljati o drugim opcijama i načinima. Tada smo spremni na sve. Barem većina nas. No, nekima ni to nije dovoljno za buđenje.
Svatko živi ono u što vjeruje. Ja volim vjerovati u ono što me podržava, što me inspirira, što me tješi, o čemu kada razmišljam osjećam se bolje, a ne ono što me rastužuje, a vjerovanje kako je bolest blagoslov je doista misao koja me podržava jer me inspirira na korjenite promjene, koje ako i ne dovedu do potpunog iscjeljenja, zasigurno dovode do poboljšanja kvalitete života. A to i je smisao. Da poboljšamo kvalitetu života i da barem malo budemo sretniji, a onda često zdravlje dođe kao nuspojava.
Dubokog sam uvjerenja da našu realnost kreiraju naše misli i naša uvjerenja. Naše zdravstveno stanje je ništa drugo nego odraz našeg unutarnjeg nesklada i nezadovoljstva. Suočeni s bilo kojim zdravim izazovom, prvo pitanje koje vas vodi iscjeljenju je: “Jesam li ja doista sretan?” To pitanje nas navodi da razmislimo živimo li svoj život na ispunjujući način, na svim područjima, od karijere do partnerskih odnosa. Svaki taj segment je jednako vazan za nase zdravlje. Nema važnijeg ili manje važnog segmenta. Tu leži ključ vašeg ozdravljenja, tu leži odgovor na pitanje kako ozdraviti. A zanimljivo je da mi uvijek znamo odgovor. Pitanje je samo želimo li ga čuti ili ne – a onda nešto i po tom pitanju i poduzeti.
Dobra vijest je da smo mi slobodna bića, imamo slobodu volje i odluke. Zamislite koliku slobodu imamo, da u svakom trenu i u svakoj situaciji imamo potpunu slobodu da odlučimo šta ćemo učiniti, kako ćemo reagirati, šta ćemo osjećati ili misliti. Da, imamo. Možda je potrebno malo vježbanja da nam to postane “navika”, ali je moguće. Naše emocije su uzrokovane našim mislima, što znači da svakoj emociji koju osjetimo prethodi određena misao, a mi smo ti koji imamo moć kontrolirati naše misli, odmah ih prepoznati i zaustaviti – jer misli su te koje nam uzrokuju naše patnje. Misli koje biramo misliti nas ili podržavaju ili saboritaju. (Tu pomaže meditacija, kojom učimo kako ih detektirati u samom nastajanju i pritom ih eliminirati.) Nažalost, često se nađemo u vrtlogu misli koji su scenariji koji se nikad nisu dogodili niti će se najvjerovatnije dogoditi, ali mi uslijed naših uvjerenja u njih vjerujemo i njih hranimo, a time samo štetimo – nikom drugom nego sebi.
Koliko puta ste imali najgore moguće scenarije koji se nikad nisu ni dogodili? A šta ste samo preživjeli u međuvremenu! Zašto onda kada već izmišljamo, a izmišljamo šta god da mislimo, jer ni jedno ni drugo se još uvijek nije dogodilo, zašto onda ne odabrati ono što kada mislimo nam stvara divne emocije i ugođaj, a ne nelagodu i “pakao”.
Definicija uvjerenja je mišljenje(!) koje se temelji na vjerovanju da je nešto istinito, pravilno, pravedno, izgrađen pogled na nešto, stečena(!) sigurnost u nešto. Dakle, kao što vidite u definiciji stoji da je uvjerenje mišljenje i da je stečeno, a stečeno je tako što nam je netko to bezbroj puta ponovio, ili smo sami sebi ponavljali dok nismo u to i povjerovali, često nesvjesno. Isto tako kako smo stekli to mišljenje i sigurnost, možemo na identičan način steći i ono mišljenje i sigurnost koje će nam služiti i koje će nam u nama izazivati lijepe, podržavajuće emocije, koje će nam pomoći u duhovnom rastu i iscjeljenju.
Realnost je promjenjiva, a moć je u tome što je mi možemo mijenjati, mijenjanjem svojih uvjerenja! Mi imamo moć mijenjati svoju realnost i ono što želimo doživjeti. Mi možda mislimo da to nije tako, da iz dana u dan svjedočimo istoj realnosti, ali to je samo zato jer ju promatramo i iznova kreiramo istu realnost svojim uvjerenjem da je to tako. Kada bismo osvijestili da mi nismo promatrači već kreatori svoje realnosti, i kada bismo prestali tu istu realnost samo promatrati već je počeli kreirati, onda bismo svjedočili čudima. Jedna od navika promatrača je ponavljanje iz dana u dan onoga što nam smeta, pričanje o bolesti, naglašavanje negativnih mišljenja, misli, svega onoga što nam u stvari ne služi. Čemu ponavljanje svakodnevno da ste bolesni? Kako vam to točno pomaže? Da, to možda je trenutno stanje, ali svojim ponavljanjem, vi iznova kreirate to stanje, time potvrđujete da vjerujete u to i čvrsto se toga držite.
Kada je meni bila dijagnosticirana endometrioza, jedna od brojnih metoda koje sam koristila bila je vizualizacija. Nacrtala sam jajnike i maternicu kako sjaje u svim mogućim bojama koje su meni predstavljale zdravlje. Držala sam taj crtež pored svog kreveta i svaki put kada bih ga pogledala, ponavljala sam: “Moji jajnici i maternica su zdravi, zrače prekrasnom energijom i potpuno su iscjeljeni.” U jednom trenutku sam čak potpuno zaboravila da imam ikakav problem i dijagnozu. Kreirala sam svoju novu priču u kojoj sam bila potpuno zdrava i iscjeljena. Tako se mijenja realnost. Jer, ponavljanjem onog što vam ne služi, to kreirate iznova.
Kojim putem krenuti po pitanju iscjeljenja?
Važno je uskladiti se sa svojom odlukom. Nema dobre ili loše, ispravne ili krive odluke – važno je da ste tu odluku donijeli u skladu sa samim sobom, a ne pod utjecajem bilo koga drugog. Važno je da je ta odluka donesena s mirom a ne nemirom, važno je da ste se educirali i da znate koje vam se sve opcije nude te da ste VI sigurni da bas to djeluje – onda će to doista i djelovati. Ali ono najvažnije od svega je da promijenite svoje staro uvjerenje koje vam ne služi i da povjerujete kako je doista SVE moguće te da i uz pomoć medicine bilo konvencionalne ili alternativne, najveća moć skrivena je upravo u vama!
O autoru
- Holistic Happiness & Health Coach
- Maja živi i radi u Qataru, gdje održava raznorazne radionice i predavanja na temu kako biti zdrav i sretan, te kako biti "Kraljica svog vlastitog Kraljevstva".
Posljednji unosi
